tetkinsin

Subscribe!
Contacting tetkinsin
Send message Forward
Add to friends Favorites
Add to group Block user
 Blog archive :

First | Last

Next 10

Previous 10

Advanced view
from date
to date
on date
Wednesday, April 03, 2013

Avanture jedne moderne ROCK ZVIJEZDE (Trip to Belg

Current mood: accomplished

Dobili smo na zadatak da se pojavimo u Beogradu na snimanju nekakve emisije na nekakvoj PINK televiziji!
Moj slatki EMO drugar koji se slučajno i zove EMIR (LoL jao naružit' će me zbog ovoga) i inače moj jedni drugar u mome ispraznome prozaičnome malome životu mi je sjećam se nekoć pričao (pošto ja nemam TV doma) da je to neka vrste neke tamo... seljačke i jako priproste televizijske postaje i da tu po cjeli dan urlaju narodnjaci, zabavnjaci, Čole. Bregovići i slični papci, ali eto on bi... čisto onak' zabave radi, da se malo nasmije, pošto obadvoje preziremo sve to... da me vidi kako se znojim od muke na TVu. E pa kontam ajde de, za njegovu ljubav IDEM. A pa kad mi je sladak drugar... ŠTA ĆU!

I tako ponovno sam u rock'n'rollu ponovno on the road sa tamo nekim novim kolegama. Vozimo se i ćutimo, svak' u svojoj brizi svak' u svom deveru. Pobogu ne znam kako ali čim napustim parametre svoga voljenog grada i vidim ove šumetine, livade, krave kraj puta, da ružne kuće i ne pominjem uhvati me neka muka u stomaku u dusi mi se smraci i povraća mi se. FUJ !!!

Kolega koji vozi uporno pusta Bouvija, Zappu i slične ljudske monstrume kojih sam se uvjek grozila jos kao mlada asprirajuća muzikantica. valjda konta da će me BAŠ ON impresionirati svojim muzičkim ukusom i senzibilitetom!? 
Pobogu valja ovo slusati do Beograda još ovako sklupčana u neugodnosti zadnjeg sjedala i k tomu još i gladna.
Jutros sam stigla samo konfiscirati jogurt onako u žurbi uletjela sam u poslugu kao Fej Danavej gola u onaj monaški hram u filmu "I monasi su samo ljudi" iz 1965 u produkciji PARAMOUNT PICTURESA dok je potonji još vrijedio za filmsku kuću...  jao pa šta je ovo a pa žuljaju me ovi kuferi. IDE MI SE NA ZAHOD

Han pjesak, Vlasenica... GROZNO, GRO ZNO !!!! kako prokleta imena za naseljena mjesta!  Jadni ljudi iz minulih stoljeća koji su živjeli ovdje, pravi NESRETNICI. Mogu si samo misliti kako su teške i bjedne živote vodili. Kladim se da je bilo puno samoubojstava! Probat ću da gledam u ove divne oblake na nebesima da odmorim svoje
okice od ove balege kraj puta. Head phones ON!

Šumetinama i okukama nikad kraja, ne volim ova bespuća, ne volim. Srećom putovanje bar protiče u ugodnoj šutnji, ove kolege su mi fine, pristojne i plahe, baš onakove kakve ja i tražim, hvala im na tomu, nitko nikog ne pegla sa glupostima i to je COOL. Srečom naš prgavi i halapljivi menager danas ne putuje sa nama, taj tip
se uopće ne gasi stalno nešto melje priča viceve i prostakluke.

Prešli smo bjednu granicu na kojoj sudeći po čehrama oficira koji tu rade kao da rat nikad nije ni stao.
Kakve prostačke njuške, imam osjećaj da bi nam ovi tipovi sad naudili onako iz čista mira, čisto da se dečki
malo istresu ne!? Odjednom na kazetofonu se prolama John Mayer, jao a ja STRAŠNO STRAŠNO volim slušati John Mayers pa sladak je šta ću i ima divne divne ljubavne tekstove!? 
Svracamo u neki Obrenovac u "Restoraunt" da objedujemo. Opet ogromne porcije hrane. Čekamo da nam jave gdje je randevu i obžderavamo se. Konobari su susretljivi svidja im se ova Sarajevska ekipa.

Akšam u predgradju Beograda. Stigli smo u hotel dečkima nesto nije po volji, ovoj mojoj ekipi stalno nekaj nije po volji, navodno zato sto nismo smjesteni u main building već u neki anex sa strane jer nema mjesta
i kao sutra ce nas prebaciti u main komplex. No meni je i ovo super... čiste plahte, toplo ko u inkubatoru
dovoljno da zaplačem od sreće. Kolege raspakuju svoje fancy kufere na točkiće
dok ja svoj ruksaćić samo hladno nabijam nogicom u kut sobe, to je sve od moga moćnog raspakivanja.
I eto me... blejim kroz prozor hotelske sobe, tjelom u Beogradu, srcem u Sarajevu, mislima u Tuzli (jer tamo mi je netko poseban danas). 
Obuzimaju me emocije, najrađe bih vrisnula legla u krevet zarila lice u jastuk i isplakala se kao kakva b'dala.
Ne volim kada sam tužna.


Jao kako je bilo vruće spavati u ovoj sobi GOSPODE BOŽE, inkubator... idem u kafeteriju na kavicu i doručak. (doručak obožavam, prosto OBOŽAVAM) Poslije namjeravam potraziti magarca od domara i zamoliti ga da nam smanji grijanje. MAGARAC jedan, sram da ga bude!
Nedjelja je... hotel ima jake sportske komplekse tako da smo okruzeni sve samim športašima
razne ekipe u raznim bojama trenerki svi nasmijani mladi, veseli i gipki. Malo mi je bilo
nezgodno jer se sa naseg stola prolama jak muzičarski kašalj i sportasi okrecu poglede zabrinutosti
i samilosti ka nama. No dobro sto je tu je, trebali su nas brate fino smjestiti u neki rockerski hotel. Pa ja.
Snimanje je kasno u podne razmisljam se povući u sobu, malo pisati, plakati i traziti svoj zen, nedostaje mi moj PC, moj foto aparat, moje ribice i hrčak Scabbers... Moj slatki hrčak Scabbers. Tako je sladak da prosto može da se umre od njegove slatkoće. Pa stvarno!!!

Za sat i pol dolazi kombi po nas. Provela sam podne malo u sobici, malo na izvanu na klupici 
obasjanoj suncem, spremala pjesme lakirala nokte i odgledala citavu nogometnu utakmicu izmedju Voždovac (Voždovac) - Radnički (Nova Pazova) 0:3, pa mislim ovi dečki su ih naprsoto raturili ako sam se dobro izrazila. Bio je jako sladak golman ovoga Radničkoga onako pomalo opasan ali i sladak HUH, stiskala sam se uz ogradu pored terena kao kakva mačka i naprosto uživala mjerkajući ga u svoj njegovoj raskoši i moći, mislim da je bio čak i kapiten momčadi! Da da nije šala... KA_PI_TEN!!!!!!
Sirena kombija koji je napokon stigao me trznu iz djevojačkih fantazija... posjedase nas u kola i krenusmo dalje. Vozimo se, počinje da kiši nad Beogradom, kolega pored mene je vec vidno pijan, nesretnik već kunja. 
Vozi nas gosn. Tomaž, divan tip, on je vlasnik studija u Novome Mestu gdje smo prije mjesec dana snimili album i gdje je uopće i dogovoren ovaj nastup. 
Poslije duze vožnje stizemo u taj kako kažu "filmski grad" i stvarno... k'o u Hollywoodu.
Oko studija posvuda umjetnici, klasteri umjetnika sabijenih u grupice kao klasteri zvjezda na nebu.
Glumci, sviraci, balerine... čudesa, neko sa seta, netko na set, gledam jednog mladoga klauna čujem da priča sa Majkom na telefon potišten je nešto... PLAČE!
12:42 am - 0 comments - 0 Kudos